Osnove zvuka
To
Na unutrašnjoj strani ljudskog uha nalazi se tanak sloj kože koji nazivamo bubnjić. Kad bubnjić zavibrira, mozak ovu vibraciju tumači kao zvuk, koji je sluh. Oštra promjena tlaka zraka najčešći je uzrok vibracija bubnjića.
Kad objekt vibrira u zraku, proizvest će zvuk (zvuk se može prenositi i kroz tekućine i čvrste materije, ali zrak je medij kroz koji čujemo zvuk iz zvučnika). Kada objekt vibrira, uzrokuje pomicanje molekula zraka u okruženju. Ovi molekuli zraka stisnut će molekule zraka oko sebe, šireći tako vibracije u zraku na način da šire smetnje.
Da bismo razumjeli ovaj princip rada, proučimo jednostavno vibracijsko tijelo-električno zvono. Kad zvoni, metal brzo vibrira naprijed-nazad. Kada se savije u jednu stranu, istiskuje molekule zraka oko te strane. Tada se ovi molekuli zraka sudaraju s molekulama zraka ispred sebe, što dovodi do sudara molekula zraka s molekulama zraka ispred sebe, i tako dalje. Kada se lim sa električnim zvonom savije, on usisava okolne molekule zraka, što uzrokuje pad okolnog pritiska, što dovodi do usisavanja više molekula zraka, tako da pada i pritisak oko čestica, itd. Ovaj pad pritiska naziva se prorjeđivanjem. Na taj način, vibracijsko tijelo prenosi pulsirajuće valove pritiska kroz atmosferu. Nakon prenošenja pulsnog vala na uho, vibrirat će bubnjić uzastopno. Mozak ovaj pokret tumači kao zvuk.
